Za one koji su lijeni čitati, odgovorit ću odmah – ne. Umjetnost je isključivo stvar osobe preferencije. Određena vrsta posla ne određuje je li ta struka umjetnička ili nije. Električar koji savršeno posloži strujni ormar s lijepo organiziranim cable managementom i oznakama na kablovima je za mene veći umjetnik nego pojedini fotografi, no pitanje je smatra li on sebe umjetnikom zbog toga?
Nemojmo se lagati, stvaranje umjetnosti je težak posao. Zamisli da trebaš stvoriti nešto što će impresionirati velik broj ljudi različitih pogleda i karaktera? No thanks!
Problem je što je fotografija sama po sebi vrednovana prije svega kao umjetnost, a tek nakog toga kao profesionalno stvaranje uspomena. Ponekad, kada imam dogovoren posao koji mi se baš i ne sviđa (yes, it happpens to all of us), imam osjećaj kao da radim u rudniku umjesto da veselo trčkaram fotićem. Trebam li raditi poslove koji mi se ne sviđaju? Apsolutno ne. Radim li te poslove jer se isplate? Apsolutno da.
No, da se vratim na temu. Često sam suočen s podsmijehom i podcjenjivanjem struke i komentarima tipa – ti samo klikaš i uzimaš lovu. Godine, mjeseci, tjedni, dani i sati truda su uloženi u “samo klikanje”, a još uvijek se nisam ni blizu dotaknuo umjetnosti. A vjerojatno nikad ni neću jer jednostavno – ne želim. Fotografija je posao, iskren i na trenutke težak, no umjetnost je još teža. Potrebno je razlikovati te dvije grane i cijeniti obje jednako.
P.S. fotka je tu – za umjetnost. 😁
